Znate li da lancete pripadaju oštrom infektivnom otpadu?
Osobe sa šećernom bolešću upravo zbog svakodnevnog korištenja lanceta i inzulinskih igli najveća su skupina proizvođača oštrog otpada. Oštri otpad odnosi se i na potencijalno infektivni otpad jer neodgovorno bacanje istih povećava mogućnost zaraze bolestima.
Još uvijek nije jasno definirano na koji način i gdje točno odlagati ovakav otpad, a usprkos tome osobe sa šećernom bolešću uglavnom znaju kako se isti odlaže. Moguće je, i preporučuje se, odlaganje oštrog otpada u čvrstu posudu koja se nakon što se nakupi iglama odnosi liječniku obiteljske medicine ili u ljekarnu. Jedan dio bolesnika iste igle nezaštićeno baca u kućanski otpad što nikako nije dobro rješenje.
Posebna odlagališta za oštri otpad još uvijek u Hrvatskoj ne postoje. Jednako tako ne postoje jasne smjernice o odlaganju istih, a s druge strane često svijest o posljedicama nepravilnog odlaganja otpada nije razvijena. Danas se sve više naglašava pravilno zbrinjavanje otpada, stoga je pravo vrijeme da se progovori o problem oštrog otpada koji postoji u kućanstvima.
Zašto se lancete ne mogu dijeliti?
U praksi se često susrećemo s neredovitim mijenjanjem lanceta. Iako nema jedinstvenog odgovora zašto do toga dolazi, često se govori o zaboravljivosti. Iako dolazi do ožiljaka na jagodicama prstiju i zna se da lanceta nije u idelanom stanju usprkos tome se lancete ne mijenjaju redovito. Jednako tako u praksi se često lancete čiste alkoholom, što je potpuno suludo!
Kada se jednom iskoriste površina postaje sve grublja, točka uboda dublja te se lanceta sve više troši i ubod je bolniji.
Mnogi ljudi ne mijenjaju iskorištene lancete jer se osjećaju nelagodno dok ih mijenjaju, a imaju ožiljke na prstima iako znaju da lanceta nije u idealnom stanju. Jednom kada se ona iskoristi, površina joj postaje sve grublja, točka uboda je dulja i više se troši lanceta.
Svako rukovanje lancetom, odnosno čišćenje alkoholom istu lancetu troši brže. Da ne govorimo da se lanceta ne može dovoljno dobro očistiti alkoholom.
