Konačno! Sreća. Neopisiva sreća. Uzbuđenje. Briga.
Ovaj vrtlog emocija doživjela sam kada mi je bila potvrđena trudnoća, a imam dijabetes tipa 2.
Trudnoća bi za svaku ženu trebala biti najsretnije razdoblje u životu. Meni je moja trudnoća zaista bila najuzbudljivije i najteže razdoblje u životu jer sam se borila s dijabetesom i razinom šećera u krvi.
Prije svega želim da znate da možete imati dobru trudnoću ako imate dijabetes!
Trudnoća u žena s dijabetesom nešto je zahtjevnija nego u trudnica koje nemaju dijabetes. Zašto? Budite spremne na više hodanja bolničkim hodnicima, nešto više testiranja, puno više razgovora s doktorima i medicinskim sestrama te na kraju više testiranja zbog dobrobiti djeteta.
Moji problemi
Kao svoj najveći problem u trudnoći izdvojila bi često padanje u hipoglikemiju. Do trudnoće, nisam imala previše problema s hipoglikemijom tako da mi je ovo bilo novo stanje kojeg sam se jako bojala.
Na kraju trudnoće najveći problem postala je hiperglikemija, puno slabiji imunitet a osim toga i sklonost pojavi gljivica.
Tada je došao period kada sam morala započeti s inzulinima u svojem liječenju šećerne bolesti tipa 2. Rekla bih da su moji problemi postali sve većima jer su kilogrami počeli drastično rasti. Ja sam trudna i naravno da dobivam na kilaži a ujedno i zbog terapije dobivam na kilaži. Zamislite!
Nakon trudnoće
Tijekom trudnoće vjerujem kao i ostale trudnice s dijabetesom, najviše me brinulo hoće li moje dijete imati dijabetes, hoće li se normalno razvijati a pogotovo hoće li preživjeti!
Ono što je bilo specifično nakon trudnoće jest ta neprestana borba da mogu neometano dojiti svoje dijete. Nažalost, i tu sam imala problem sa sporijem stvaranjem mlijeka. Tada je opet došlo vrijeme kada sam padala u hipoglikemiju s vremena na vrijeme.
Posljedica svega ovoga je neuropatija koja mi se počela javljati. Stopala su mi bila sve bolnija i bolnija, a trnci i ostali simptomi mene nisu zaobišli.
