S trudnoćom je započela prava borba s dijabetesom

Autor: Milena Družijanić Kolak 28.01.2020.

Živjela sam s inzulinom 24 godine, a onda sam shvatila da je on moj život!

S trudnoćom je započela prava borba s dijabetesom

Moj suživot s dijabetesom započeo je u proljeće 2014.godine. Nakon što sam imala vrlo jake glavobolje za koje sam mislila da je migrena, bila konstantno žedna i imala neopisivu potrebu za čokoladom otišla sam doktorici opće prakse na pregled.

Kako sam saznala da imam dijabetes tipa 1?

Nakon kompletne krvne slike, vrijednost šećera bila je zapanjujućih 17 mmol/L i odmah me uputila u splitsku bolnicu. Kada sam došla u bolnicu šećer je porastao na čak 19 mmol/L. U Splitu sam u bolnici ostala nekoliko dana na promatranju. Na vlastiti zahtjev otišla sam za Zagreb na Vuk Vrhovac gdje je dr. Igor Bjelinski strpljivo odgovarao na sva moja pitanja. Sve me zanimalo: kako sam dobila dijabetes, zašto ja, što sad, što je inzulin... 

U obitelji mi nitko nema dijabetes, ja sam prva koja ga je dobila te je zato strah i zabrinutost bila još veća.

U početku sam morala vagati hranu, 1800 kcal dnevno kroz 3 veća i 2 manja obroka. Taj početak je bio dosta izazovan. Najveći problem mi je bio kako ću si davati inzulin u društvu i na poslu. Osim toga brinulo me kako ću se zdravo hraniti uz posao?

U samom početku nisam htjela davati inzulin u javnosti, ne zato što me bilo sramota, nego mi se nije dalo odgovarati na sva pitanja i potpitanja. Sada si inzulin dajem gdje i kad god stignem – i ne, nije mi to glupo! Što se tiče noćnih izlazaka, to si nisam uskraćivala, ali sam  izbjegavala alkohol. Danas je moj vrhunac popiti dvije čaše vina.

Anegdote s dijabetesom su česte

Nedavno sam s mužem bila u Etno selu u Međugorju, i u vrijeme ručka morala sam si dati inzulin. Prilikom davanja inzulina starija žena koja je sjedila do nas, bila je neugodna prema meni jer je mislila da se drogiram u javnosti!

Živjela sam bez inzulina 24 godine, a onda sam shvatila da je on moj život! 

Dijabetes tipa 1 i moja trudnoća

Zapravo bih rekla da moja priča započinje nakon što sam saznala da sam trudna. Sve je super dok ne ostaneš trudna jer do tada odgovaraš samo za sebe, a u trudnoći odgovaraš i za drugo malo biće. U dogovoru s doktorom uputio me gdje voditi trudnoću, a on me samo strpljivo slušao i odgovarao na moja prestrašena pitanja.

Trudnoću sam vodila u Petrovoj bolnici kod prof. Marine Ivanišević. Jeste li znali da prije nego želite ostati trudni bilo bi dobro da imate tromjesečne šećere manje od 6.5 mmol/L? No, kada sam ja bila trudna, moj tromjesečni šećer bio je 5.9mmol/L. Na preporuku doktora, ljubazna i draga sestra Ksenija uputila me na sve ono što tek slijedi. Najprije sam dobila termin za preglede, pa se na poslu dogovorila za slobodne dane, pa kasnije otvaranje komplikacija u trudnoći zbog rizične trudnoće. 

Pregledi, porod i prilagodba

Prvi pregledi su više manje klasični: krvna slika, mokraća, UZV te ostale pretrage kroz koje sam prolazila sa svojom doktoricom. Tako je trajala moja priča, putovanje svakih mjesec dana iz malog mjesta u Zagreb na kontrolu. Nije bilo lako!

Trudnice s dijabetesom uglavnom rađaju u 38. tjednu, no ja sam dobila trudove u 35. tjednu i nakon dosta muke dobila svoju djevojčicu Maris. Nakon poroda i 35 provedenih dana u Petrovoj vratili smo se u našu Makarsku. Veći problem nakon poroda bilo je dojenje. Vrijednosti šećera prije dojenja bili su 10 mmol/L, a nakon dojenja bi se popeo na čak 15 mmol/L. Nažalost, morala sam odustati od dojenja jer se nisam više mogla boriti sa šećerima, a rana od carskog reza nije zacjeljivala kako treba.

Imam samo riječi hvale za cijeli tim u Petrovoj te bolnicu svakako preporučujem trudnicama s dijabetesom! Ovim putem želim zahvaliti dr. Starčević, dr. Herman i dr. Ivanišević, kao i predivnim medicinskim sestrama s odjela Kseniji, Mihaeli, Ružici, Mirjani, Gogi, Ljubici, Anamariji, Jasmini i Ivani, koje su čitavo vrijeme pazile na nas trudnice i rodilje.