S trudnoćom je započela prava borba s dijabetesom

Autor: Milena Družijanić Kolak 14.01.2020.

Živjela sam s inzulinom 24 godine, a onda sam shvatila da je on moj život!

S trudnoćom je započela prava borba s dijabetesom

Moj suživot s dijabetesom započeo je u proljeće 2014.godine. Nakon što sam imala vrlo jake glavobolje za koje sam mislila da je migrena, bila konstantno žedna i imala neopisivu potrebu za čokoladom otišla sam doktorici opće prakse na pregled.

Kako sam saznala da imam dijabetes tipa 1?

Nakon kompletne krvne slike, vrijednost šećera bila je zapanjujućih 17 mmol/L i odmah me uputila u Splitsku bolnicu. Kada sam došla u bolnicu šećer je porastao na čak 19 mmol/L. U Splitu sam u bolnici ostala nekoliko dana na promatranju. Na vlastiti zahtjev otišla sam za Zagreb na Vuk Vrhovac gdje mi je doktor Igor Bjelinski strpljivo odgovarao na sva moja pitanja. Sve me zanimalo: kako sam dobila dijabetes, zašto ja, što sad, što je inzulin... 

U obitelji mi nitko nema dijabetes, ja sam prva koja ga je dobila te je zato strah i zabrinutost bila još veća.

U početku sam morala vagati hranu, 1800 kcal dnevno kroz 3 veća i 2 manja obroka. Taj početak je bio dosta izazovan. Najveći problem mi je bio kako ću si davati inzulin u društvu i na poslu. Osim toga brinulo me kako ću se zdravo hraniti uz posao?

U samom početku nisam htjela davati inzulin u javnosti, ne zato što me bilo sramota, nego mi se nije dalo odgovarati na sva pitanja i potpitanja. Sada si inzulin dajem gdje i kad god stignem – i ne, nije mi to glupo! Što se tiče noćnih izlazaka, to si nisam uskraćivala ali sam alkohol izbjegavala. Danas je moj vrhunac popiti dvije čaše vina.

Anegdote s dijabetesom su česte

Nedavno sam s mužem bila u Etno selu u Međugorju, i u vrijeme ručka morala sam si dati inzulin. Prilikom davanja inzulina starija žena koja je sjedila do nas, bila je neugodna prema meni jer je mislila da se drogiram u javnosti!

Živjela sam bez inzulina 24 godine, a onda sam shvatila da je on moj život! 

Dijabetes tipa 1 i moja trudnoća

Zapravo bih rekla da moja priča započinje nakon što sam saznala da sam trudna. Sve je super dok ne ostaneš trudan jer do tada odgovaram samo za sebe, a u trudnoći odgovaraš i za drugo malo biće. U dogovoru s doktorom uputio me gdje voditi trudnoću, a on me samo strpljivo slušao i odgovarao na moja prestrašena pitanja.

Trudnoću sam vodila u Petrovoj bolnici kod profesorice Marine Ivanišević. Jeste li znali da prije nego želite ostati trudni bilo bi dobro da imate tromjesečne šećere manje od 6.5 mmol/L, a kada sam ja bila trudna imala sam 5.9.

Na preporuku doktora, ljubazna i draga sestra Ksenija uputila me na sve ono što tek slijedi. Najprije sam dobila termin za preglede, pa se na poslu dogovorila za slobodne dane, pa kasnije otvaranje komplikacija u trudnoći (imala sam rizičnu trudnoću). 

Pregledi trudnica s dijabetesom tipa 1

Prvi pregledi su više manje klasični – krvna slika, mokraća, UZV itd. kroz koje sam prolazila sa svojom doktoricom. Tako je trajala moja priča, iz malog mjesta u Zagreb na kontrolu svakih mjesec dana. Nije bilo lako!

Trudnice s dijabetesom uglavnom rađaju u 38-mom tjednu jer moramo prići kroz sekciju. Ja sam dobila trudove u 35-om tjednu i nakon dosta muke dobila svoju djevojčicu Maris. Nakon poroda i 35 provedenih dana u Petrovoj vratili smo se u našu Makarsku.

Dojenje i dijabetes - prijatelji ili ne?

Veći problem nakon poroda bilo je dojenje. Vrijednosti šećera prije dojenja bili su 10 mmol/L, a nakon dojenja bi se popeo na čak 15 mmol/L. Nažalost, morala sam odustati od dojenja jer se nisam više mogla boriti sa šećerima, a rana od carskog reza nije zacjeljivala kako treba.

Ja imam samo riječi hvale za cijeli tim u Petrovoj, i svakako bolnicu preporučujem trudnicama s dijabetesom!

Ovim putem želim zahvaliti doktorima Starčević, Herman, Ivanišević isto kao i predivnim sestrama na odjelu Kseniji, Mihaeli, Ružici, Mirjani, Gogi, Ljubici, Anamariji, Jasmini i Ivani koje su čitavo vrijeme pazile na nas trudnice.