Uz dijabetes i folkor proputovala sam svijet

Tijekom ranog školovanja, još u osnovnoj školi, imala sam problema s drugim učenicima jer nisu mogli razumjeti da imam dijabetes, zato su me često izbjegavali.
Dobivala sam razne nadimke, koji mi uopće nisu bili ugodni. Uz veliku podršku obitelji nekako sam se nosila s ovim problemom. Danas kada ih sretnem na ulici, zastanu i pozdrave me ali svatko nastavi svojom stranom.

Putovanja s folklorom i dijabetesom

U slobodno vrijeme učim strane jezike, engleski, španjolski i ruski jezik. Pored toga bavim se i folklorom s kojim sam obišla gotovo cijeli svijet. Recimo bila sam u Kini i na Tajvanu, 2007.,2008. i 2011., u Dubai-u 2010., Ekvadoru i Peruu početkom 2012., Kanadi i SAD-u tijekom 2009. i sredinom 2012.

Ovakva daleka putovanja u prekooceanske države traju nekoliko mjeseci gdje se mijenja klima, zrak, vremenske su razlike itd.

Prvih godinu dana života s dijabetesom imala sam razne probleme, nisam se mogla naviknuti na novi način života, novi režim prehrane i na hipoglikemije. Prvu težu hipoglikemiju doživjela sam 2004.godine na turneju s folklorom u Turskoj. Samo sam zaspala i otac me nije mogao probuditi, pala sam u nesvijest i završila na infuziji u bolnici. Nakon toga imala sam još dvije teške hipoglikemije, srećom uvijek je bio prisutan netko od mojih roditelja. Inače imam problem s time što ne prepoznajem hipoglikemiju niti hiperglikemiju.

Na putovanjima sam posebno oprezna

Naučila sam da na svim putovanjima vodim računa o prehrani, lijekovima, inzulinu, vrijednostima šećera i kako promjena klime i vremenske zone utječe na dijabetes. Primjerice, putovala sam s folklorom u Kinu gdje je razlika više od 6 sati što je itekako utjecalo na moje glikemije, organizmu treba vremena da se navikne na novu promjenu. 
U Kini sam imala problema i s prehranom jer sam svakodnevno živjela na porciji bijele riže, tamo kruha gotovo da i nema, nema niti mlijeka nego je dostupno mlijeko u prahu. Na takvim putovanjima su mi glikemije šarolike i teško ih kontroliram.

Dobila sam inzulinsku pumpu i senzor za kontinuirano mjerenje koji su mi promijenili život. Sada inzulin prolazi kroz moje tijelo 24 sata, a ja ne razmišljam toliko o penovima – i glikemije su mi puno bolje nego ranije! U početku me bilo strah inzulinske pumpe jer sam se bojala kako ću ju nositi sa sobom stalno – a danas je dio mene.

Danas svaki dan započinjem normalno, baš kao i svaki drugi čovjek. Budim se kada želim, jedem kada želim. Moram voditi računa o sebi malo više, o načinu prehrane, razinama glikemije i drugim stvarima. Nastavljam s folklorom jer mi je to hobi, život i želja.

Autorica:
Anđela Pantelić

Preuzeto s (http://bit.ly/folklordijabetes)