Suprug i ja imamo dijabetes tipa 1

Autor: Romana Kuharić Vidaković 28.07.2020.

Iako samo mi imamo dijabetes – zapravo ga ima cijela obitelj jer su se svi uključili iako nisu ništa znali

Suprug i ja imamo dijabetes tipa 1

Život je malo crn, malo siv, malo bijel. Priču o dijabetesu tipa 1 u obitelji donosi nam naša čitateljica Romana.

Svoj suživot s dijabetesom prvi je započeo njezin muž. U bolnici je završio zbog upale pluća pa su s redovitim provođenjem raznih testova otkrili povišenu razinu šećera u krvi. Ubrzo nakon toga dobio je dijagnozu dijabetesa tipa 1. U našoj obitelji nitko ništa nije znao o šećernoj bolesti odnosno dijabetesu – sve do tada. Nakon povratka domu iz bolnice svi smo učili s njime što je uopće dijabetes – i kako nastaviti sa životom dalje! Jednog dana sam ga zamolila da provjerimo o moje vrijednosti razine šećera u krvi – pa nas je prilično iznenadilo i šokiralo kako je pokazivač pokazao preko 14 mmol/L. To je bilo 2006.godine, i odmah sam u bolnici dobila inzulin. Tako da nas je od tog trenutka bilo dvoje s dijabetesom tipa 1.

Učeći o dijabetesu, gušterači, inzulinu, iglicama, glukometrima i svemu što ide uz ovo stanje danas mogu reći kako nema istih pravila za sve. Zaista, svatko je različit i individua za sebe. Nešto što odgovara mome mužu, kod mene uopće ne funkcionira. Samo je bilo potrebno vrijeme da otkrijem što meni odgovara kako bi moj dijabetes bio što bolje kontroliran. Tako smo s prehranom malo eksperimentirali, recimo u potpunosti smo izbacili bijeli kruh. Izbjegavamo peciva, kolače i slatkiše i pohane stvari. Što se mog osobnog iskustva tiče, hiperglikemiju imam kad pojedem pizzu ili burek.

Nismo cijepljeni od negativnih komentara, znam se susresti s njima i pomalo me iznerviraju. U ovih 14 godina čula sam svašta o dijabetesu. Ukratko, ljudi govore o stvarima koje ne znaju i ne razumiju – a još je gore kada dijele savjete koje su „čuli od nekoga – negdje – nekada...“ Radim u jednoj prehrambenoj trgovini i rekla bih da je to dosta izazovan i dinamičan posao. Često sam u strci, kad stigne roba, pa se brzo rastrčim po trgovini i budem u žurbi pa mi šećeri padnu. Tada slušam komentare kolega i kolegica npr. „Moraš se bolje paziti...“ ili „Moraš se bolje kontrolirati...“

Danas je puno lakše kontrolirati vrijednosti šećera uz senzor, tako da sam zapravo zadovoljna sa svojim dijabetesom. A što se tiče trenutnog stanja s COVID-19, nemam problema s time i šećeri su mi stabilni. Ne paničarim oko virusa, brinem se o sebi i očuvanju svog zdravlja.