Izazovi dijabetesa u 37 godina

Autor: Tina Hasagić 24.04.2020.

Veliku ulogu u mom suživotu s dijabetesom proteklih 37 godina ima moje dijete, a u početku su imali roditelji.

Izazovi dijabetesa u 37 godina

Veliku ulogu u mom stažu s dijabetesom proteklih 37 godina ima moje dijete, a u početku su imali moji roditelji.

Dijagnosticirali su mi dijabetes kada sam imala 6 godina. Do tada sam bila zdravo dijete koje je bilo prestrašeno odlaskom u bolnicu. Detalja se ne sjećam, jedno znam da su tada moji mama i tata ponijeli najveći dio terete i posla.

Obitelj

Mama je počela s prilagodbom prehrane prema mojim potrebama i sve se počelo bazirati na mojim potrebama. U to vrijeme nije bilo dostupne nam tehnologije i Interneta gdje je sve dostupno na nekoliko klikova. Mislim da je u tom period mojim roditeljima bilo najteže jer su se oslanjali na knjige i ono što je u njima dostupno.

Ja se ne sjećam svog života prije dijabetesa. Već imam 37 godina staža s njim i relativno dobro se slažemo. U to vrijeme nisu postojali senzori i inzulinske pumpe, pa čak niti klasični glukometar! Započela sam s korištenjem trakica za mjerenje šećera u krvi i urinu. Naime, one su funkcionirale tako da bi mijenjale boju kada bi mi vrijednosti šećera bile visoke. Dugo sam te stvari koristila, gotovo desetljeće.

Tehnologija i dijabetes

Nakon toga sam dobila svoj prvi glukometar za preciznije mjerenje razine šećera, i to na Vuk Vrhovcu jer sam išla na ljetovanje u Dalmaciju, u Skrad kako bi mi bilo lakše. Naravno da mi tih trakica za mjerenje razine šećera nikad nije bilo dovoljno. HZZO nikada nije bio široke ruke prema nama slatkima, pa se to niti nije do danas promijenilo. U vrijeme trudnoće, dok sam bila još osjetljivija, moja mi je dijabetologica izlazila ususret kako bih mogla dobiti čim više trakica za mjerenje razine šećera.

Jednom sam imala incident kada su mi ukrali glukometar jer su mislili da je novčanik!

Najviše sam bila nervozna kada bi imala nedovoljno krvi jer su stari aparati tražili veliku kapljicu krvi, pa je to značilo puno više bockanja od uobičajenog. I onda je došlo vrijeme manje krvožednih aparata koje sam s veseljem dočekala! Danas mogu reći da sam zahvalna što je tehnologija napredovala jer ne hodam više s plavim prstima.

Život i dijabetes

Ne mogu reći da se odričem nečega, kada mi se jede kremšnita pojedem ju. Kada sam na rođendanu naravno da ću pojesti krišku fine torte! Kako to balansiram? Vjerojatno kao i svi drugi, pojačam basale, dodam koju jedinicu i onda odlazim u šetnju. Hodam kada god mogu. Nisam baš neki obožavatelj teretana, nekako puno više uživam u planinarenju i plivanju. Svu prehranu prilagođavam sebi i svojim potrebama uz podršku svoje obitelji i okoline.

Izazovi s dijabetesom

Imam krizne situacije kada znam da pravilno jedem i držim se svih savjeta, ali moji cukri neobično luduju. Prilično iscrpi svakodnevna borba s održavanjem stabilnih razina šećera u krvi.

Za sebe bih rekla da sam sretna i zaposlena mama koja je zadovoljna svojim životom. Najveća motivacija je moje dijete. Po meni, ne postoji veća i bolja motivacija za životom i održavanjem stabilnih vrijednosti šećera.

Uvijek je veselo jer moram nositi neke dodatne stvari sa sobom gdje god i kad god izađem iz kuće, za razliku od drugih ljudi. Ali, sve za dijabetes!

tina_sin