Zbog ovakvih, i sličnih, pitanja većina osoba s dijabetesom ili zakoluta očima, pomisli zašto je ljudima ovo potreba komentirati, smatraju da je to neprikladno pitanje pa čak i stigmatizirajuće.
Ovu rečenicu više puta znaju reći ne samo ljudi iz bliske okoline, oni s kojima ste svakodnevno, već i oni iz virtualnog svijeta uzimaju za pravo postavljati ovo i/li slično pitanje.
Uzmemo li u obzir primjerice osobu s dijabetesom tipa 2 koja ima višak tjelesne težine, vjerojatno pitanje „Smiješ li to jesti“ prilično opterećuje. Kada ljudi razmišljaju o ovome tipu dijabetesa uglavnom se vjeruje kako su samostalno krivi za svoje stanje. Često se dijabetes tipa 2 povezuje s nepravnim izborom hrane, nedovoljnom brigom o sebi i svome tijelu te nedovoljnim vježbanjem.
Osjećaj srama kada netko dovodi u pitanje odluku o hrani
Nije rijetko kako sve više mladih ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom sakrivaju od ostatka ljudi ono što jedu. Obično razlog leži u većoj grupi ljudi koja češće prosuđuje izbor hrane osobe s dijabetesom.
Mila ima dijabetes tipa 2 te piše o sramoti s kojom se susreće kada ljudi gledaju što ona jede: „Prvi put kad me netko pitao što ja s dijabetesom tipa 2 jedem, nekoliko mi je stvari palo na pamet"
1. Osuđuje li me ta osoba?
2. Koliko pomno promatra moje prehrambene navike?
3. Moram li mijenjati način prehrane ovisno o tome gdje se nalazim?
4. Radim li nešto krivo?“
Ova i slična tipa potiču dodatnu stigmatizaciju osoba s dijabetesom kako ne upravljaju dobro svojim stanjem.
