Miješaju li Vam se osjećaji straha, ljutnje i zabrinutosti nakon što ste saznali da se radi o dijabetesu, o bolesti o kojoj ne znate apsolutno ništa?
Niste sami!
Najgori su ti prvi osjećaji koji se isprepliću. Ne znam ništa o šećernoj bolesti, odjednom trebam naučiti sve i paralelno nastaviti sa svakodnevnim obavezama. Do sada sam upoznala priličan broj liječnika, dijabetologa, medicinskih sestara, ljudi s dijabetesom.
Bilo da se radi o mladoj ili odrasloj osobi, muškarcu ili ženi...
Svi smo mi prošli kroz bolesničku sobu, dnevnu bolnicu, naučili kako se mjeri šećer u krvi... Svi smo si davali inzulin pri čemu se osjećali dobro i loše... Uglavnom smo bili ljuti, tužni, očajni i bijesni kada smo čuli za šećernu bolest. Još smo više bili ljuti kada smo bili "novootkriveni".
Možda ste posjetili svog obiteljskog liječnika nedavno jer se osjećate loše zadnjih nekoliko dana? Ili ste možda testirali razinu glukoze koja je bila izuzetno visoka pa ste završili u bolnici? Možda imate dijabetes već godinama, a da niste uzimali simptome pa ste ih ignorirali? Ili ste možda poput mene završili bez svijesti na hitnoj, nakon što ste u par tjedana izgubili preko 15 kilograma?
Bez obzira kako ste došli do bolnice i dijagnoze dijabetesa, milijuni ljudi prije vas su došli na sličan ili čak isti način.
Nemojte paničariti. Sve ćete saznati o bolnicama, injekcijama i tko je uopće endokrinolog... Sve ćete saznati! Budite realni i optimistični jer će vas samo to izvući iz nove situacije.
Dijabetes nije bolest koja odgovara svima jednako, nije matematika pa da je 2+2=4.
Svatko reagira različito na ugljikohidrate, inzulin, vježbanje, stres, hormone ili emocije. Sami si morate stvoriti put do zdravog svakodnevnog upravljanja svojim stanjem, a to zahtjeva puno vremena truda i misli. Radit ćete greške čak i 10 godina kasnije, vjerujte!
Dijabetes će biti izazov za vas, za obitelj, prijatelje, kolege...
Budite otvoreni, fleksibilni. Nemojte sjediti ispred TV-a nego učite o bolesti i pri tome podučavajte okolinu. Prihvatite podršku drugih. Puno je stvari koje ćete morati popratiti. Uhvatite se u koštac sada, jer će kasnije biti prekrasno.
Osim toga, vjerojatno ste bombardirani s tonom terminologije. Polako. Učenje o dijabetesu je kao i učenje novoga jezika, definicija i riječi. Nakon dosta godina s ovom dijagnozom, i dalje učim – ali se briga o tijelu nije nimalo promijenila.
Dijabetes nije jedna veličina da odgovara svima
Imala sam 20 godina kada mi je dijagnosticiran dijabetes. Moje znanje o dijabetesu: "Dijabetičari ne smiju jesti slatkiše jer su ga dobili od slatkiša!" Nisam imala u svom obiteljskom stablu nikoga s dijagnozom dijabetesa tipa 1 ili tipa 2. Bila sam do tada potpuno zdrava djevojka, s tendencijom pothranjenosti. Naime, svoju prehranu sam kontrolirala (na krivi način), da budem što mršavija.
Nakon što su postavili dijagnozu...
Kada su mi u bolnici dijagnosticirali dijabetes, teturala sam hodnicima poput kakvog pijanca. Nisam bila tužna, bila sam bijesna jer sam mislila da su mi liječnici dali krivu dijagnozu, jer nisam pretila da mi to mogu dijagnosticirati i slično.
Liječnici su naučili moje roditelje kako koristiti lancete, gdje su mjesta uboda, što je inzulin itd. Kako sam bila mršava, svaki ubod bi značio novi hematom. Uvijek kažem, od tada je moj život baš poput lunaparka (čas si gore, čas si dolje).
Vrlo rano sam se osamostalila. Pričala sam s medicinskim sestrama koje su me učile davati si inzulin i danas sam prilično dobro. Imam velik broj "utakmica" s dijabetesom u svojim nogama, naučila sam osluškivati svoje tijelo.
