Što je cilj samokontrole i kako je ona povezana s hipoglikemijom, odnosno hiperglikemijom?
Jeste li upoznati sa znakovima upozorenja i posljedicama koje sa sobom nosi preddijabetes? "Samokontrola se može naučiti", objašnjava doc.dr.sc. Mladen Krnić. Nećete biti zadovoljni rezultatima liječenja šećerne bolesti ako ne brinete o redovitoj samokontroli glukoze (šećera) u krvi.
Usko vezano uz samokontrolu bitno je spomenuti i hiperglikemiju, odnosno povišenu vrijednost razine šećera u krvi. Osnovni znak postojanja šećerne bolesti je povišena razina šećera u krvi, odnosno razina iznad 7 mmol/L. Ipak, ako se radi o vrijednosti šećera u krvi natašte primjerice 7.2 mmol/L nikako ne govorimo o "blagoj šećernoj bolesti". Šećerna bolest kada se pojavi i kada se pojavi patofiziološki predstavlja ozbiljnu i složenu "bolest čije samo vrhove vidimo" u obliku povišenih vrijednosti šećera - hiperglikemija.
U šećernoj bolesti razine šećera čije su vrijednosti 3.9 mmol/L i sve ispod toga smatraju se hipoglikemijom. Danas se jako pazi da se odabirom lijekova čim više izbjegne hipoglikemija. Svaka hipoglikemija je prilično neugodna, a gotovo da nema osobe koja barem jednom nije doživjela ovaj neugodan osjećaj. Najčešće je praćena simptomima glavobolje, drhtanja ruku, osjećajem gladi, osjećajem straha, preznojavanjem ili slabošću.
Najčešće nakon davanja neke slatke namirnice dolazi do oporavka ali i jednog perioda slabosti koja traje različito dugo. Bez obzira na težinu, neka hipoglikemija može trajati i višesatnu nesposobnost za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
