Kako prihvatiti da imam dijabetes?

Kako naučiti sve informacije, savjete i trikove?
Hoću li prestati biti ogorčen i prihvatiti da imam dijabetes?

Ništa ne razumijem - što je inzulin, što igla, a što lancete. Strah se javlja kao normalna pojava. Kako naučiti prihvatiti da imam dijabetes? Sve mi je to novo i strano. Pitanja se samo gomilaju.

Kome reći da imam problem?
Kako će me gledati okolina?
Hoće li me prihvatiti ili početi izbjegavati?

Prihvaćanje dijagnoze prvi je korak! Počinite prihvaćati što je zapravo stvarno bitno za vaš život i kako ova bolest utječe na kvalitetu vašeg života. Započnite s razumijevanjem dijabetesa!

Iako želimo da ova bolest ode od nas, to nije moguće. Prihvatite da Vam je dijabetes dijagnosticiran, da ćete ostatak života posvetiti puno više pažnje svome tijelu i sebi. Dijabetes neće biti nikakva prepreka u životu, imat ćete samo neka ograničenja ako se želite pravilno liječiti. Ako ne znate ništa o ovoj bolesti, nije nikakav problem. Ići ćete na različite radionice, edukacije pa i upoznati druge zanimljive ljude koji isto tako imaju dijabetes. S njima ćete razmjenjivati iskustva, i tako će liječenje biti lakše.

Zamislite samo kako je bilo prije 20 i više godina osobama kojima je dijabetes dijagnosticiran? Na tu se bolest gledalo kao na zaraznu bolest, ljude se omalovažavalo pa i izbjegavalo! Ženama se čak preporučalo da ne ostanu trudne jer imaju dijabetes. Zamislite to?
Danas je situacija sasvim drugačija!
Osobe s dijabetesom prihvaćene su u društvu, a svijest o ovoj bolesti lagano se podiže. Neki ljudi s dijabetesom nikada nisu osjetili diskriminaciju. Jako puno toga ovisi o Vašem psihičkom stanju – kako ćete prihvatiti ovu bolest, kako ćete se ponašati prema svome tijelu, hoćete li voditi brigu o sebi… S nekim ljudima treba više raditi jer im prilagodba ide nešto teže, ali to ovisi od osobe do osobe.

Imati dijabetes nije lako, a ima dana je to prilično lako i jednostavno. Razina šećera u krvi uglavnom je pod kontrolom, ulažeš trud u fizičku aktivnost, paziš što jedeš i sve lijepo funkcionira.

To su naši dobri dani! Ali, gdje su dobri dani tu se nalaze i poneki loši. 

Kada mi razina šećera u krvi divlja i u kaosu je, e to je loš dan! Onda mi se jede pizza, tjestenina, svi mogući slatkiši... Baš onda pada kiša i meni se vježba, suludo zar ne? Pridodajte tome stres na poslu, u školi, poneki teži ispit ili stresan sastanak. Kada sagledam koliko je život s dijabetesom izazovan, ne mogu reći da je lako skupiti energiju za bolje sutra kako bi mi “brojevi šećera” bili pod kontrolom. Svakodnevno sam pod pritiskom, imam brojne izazove, ali sam prilično uspješno živim i uživam u životu.