Inzulinska rezistencija

Inzulinska rezistencija je stanje neosjetljivosti ciljanih organa na inzuin u krvi. Može i nekoliko desetljeća prethoditi razvoju šećerne bolesti tipa 2. Češće se javlja kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom, no može se javiti i kod osoba zdravog indeksa tjelesne mase (ITM).  

Iznimno rijetko kod težih slučajeva inzulinske rezistencije se mogu pojaviti tamne mrlje – tamno pigmentirana područja na koži vrata ili koži leđa, a to se onda zove akantozi nigricans. U mladih žena inzulinska rezistencija može biti povezana sa sindromom policističnih ovarija, što se manifestira poremećajem menstruacijskog ciklusa te promjene na koži (pojačana dlakavost, akne). 

Kada na pregled?

Razgovarali smo s doc.dr.sc. Mirom Bakulom, endokrinologom u KB Sveti Duh: "Bitno je pravovremeno postaviti dijagnozu jer onda nakon toga slijedi i pravovremeno liječenje. Mi liječimo inzulinsku rezistenciju i sve sastavnice metaboličkog sindroma, dijabetes i hipertenziju povišene masnoće da se ne bi razvile kronične komplikacije. Kronične komplikacije onda su u ovom slučaju kardiovaskularne bolesti, bubrežne bolesti, očne komplikacije i oštećenja živaca. Pri tome se mora naglasiti da za razvoj ovih kroničnih komplikacija nisu odlučujući dani. Bitno je ne odgađati dijagnozu mjesecima, a posebno ne godinama!"

Što se događa u praksi?

Dijagnoza i dijabetesa i inzulinske rezistencije, hiperlipidemije i hipertenzije se nažalost postavlja s jednim vremenskom odgodom. Tako se primjerice dijagnoza šećerne bolesti postavlja s odgodom od 5 do 10 godina nakon početka same bolesti. Zbog toga nam se bolesnici nerijetko već na prvi pregled javljaju već s razvijenim kroničnim komplikacijama, sa znakovima oštećenja srca, krvnih žila bubrega ili očiju. Dijelom se mogu neke stvari korigirati, ali većina stvari nažalost je ireverzibilna odnosno nepopravljiva.