'Edukaciju o šećernoj bolesti u trudnoći treba shvatiti ozbiljno'

Procjenjuje se da se kod 2 od 10 žena može razviti gestacijski dijabetes. Uvjeti koji povećavaju rizik su prekomjerna težina prije trudnoće, član obitelji koji boluje od dijabetesa, povišen šećer u prethodnim trudnoćama, povišen krvni tlak, trudnoća u dobi iznad 35 itd.

O ovoj sveprisutnoj bolesti razgovarali smo Davorkom Herman Mahečić dr. med.,  spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije u Zavodu za humanu reprodukciju-KBC Zagreb. 

Što je gestacijski dijabetes?

Gestacijski dijabetes je vrsta šećerne bolesti koji se prvi puta javlja u trudnoći. I tu je važno razgraničiti radi li se o dijabetesu koji je postojao prije, ali ga nismo otkrili ili se radi o pravom gestacijskom dijabetesu. Zato rudnice između 22. i 24. tjedna rade OGTT test. Pomoću tog testa želimo otkriti je li se pojavio dijabetes u trudnoći. 

Naime, gestacijski dijabetes nema simptome. Pacijentice ne osjećaju tegobe, ali šećerna bolest može napraviti velike probleme u trudnoći, kasnije i za majku i dijete.

Koji su uzroci gestacijskog dijabetesa?

Teško ih je pronaći! Više čimbenika utječe na pojavu gestacijskog dijabetesa. Jedan od njih je genetika, a drugi čimbenik je stil života. Hrvati su druga najdeblja nacija u Europi. Slijedom toga, nezdrava prehrana, nedovoljno fizičke aktivnosti i stres, neki su od okidača za gestacijski dijabetes.

Kako to utječe na dijete? 

Češći carski rezovi, povećana porođajna masa dojenčadi i zaprimanje djeteta u intenzivne pogone nakon poroda neke su od posljedica gestacijskog dijabetesa. Međutim, ono što je meni kao dijabetologu najgore jest da ta djeca u sebi nose povećan rizik od razvoja dijabetesa.

Što biste savjetovali trudnicama s gestacijskim dijabetesom?

Savjetovala bih im da se drže preporuka. Danas imamo strukturirane prehrane i većina naših pacijentica će uspjeti držati dijabetes pod kontrolom isključivo pridržavanjem preporuka što se toga tiče. Edukaciju o šećernoj bolesti u trudnoći treba shvatiti ozbiljno, pratiti razinu šećera i pristupiti svemu tome odgovorno računajući da ljudi s dijabetesom žive cijeli ili dio života, a gestacijski dijabetes traje svega nekoliko mjeseci. Posebice kada je naglasak na brizi o vlastitom djetetu.

U usporedbi s ostalim europskim zemljama, možemo li reći da je skrb o trudnicama s dijabetesom u Hrvatskoj na zadovoljavajućem nivou?  Što biste izdvojili kao najveće probleme?

Sigurno, ako ne i bolja! U Petrovoj imam referentni centar za gestacijski dijabetes i te žene se zaista dobro i temeljito prate što je izuzetno važno jer se radi o bolesti koja nosi ogroman rizik.  Pri tome ne pričam samo o komplikacijama koje se mogu dogoditi u trudnoći i povećanoj porođajnoj masi dojenčadi, već o tome da žena prenosi taj genetski materijal i poruku razvoja dijabetesa na dijete. To je ono što je problem.

Ono čega se najviše bojim je da gubimo pacijentice nakon trudnoće. Mislim da nema motiviranije pacijentice od trudnice koja želi sve najbolje za svoje dijete. Ali kada trudnoća završi, taj tip skrbi u neku ruku nestane jer ginekolozi više nisu toliko involvirani. I žene se nakon toga više brinu za dijete nego sebe. Oko 70 posto tih pacijentica će u idućih 20 do 30 godina razviti neki oblik dijabetesa. Stoga je moj fokus zadržati te žene i objasniti im da rizik postoji!

Sve o metaboličkim poremećajima doznajte u časopisu MedSpot.