Prva emocija nakon postavljene dijagnoze obično je šok.
Nakon provedenih raznih testova, razgovora s liječnikom i medicinskom sestrom koji govore mnogo stvari o dijabetesu, liječenju, prehrani, ili dodatnim pretragama – vjerojatno ste izašli iz ordinacije šokirani i u strahu. Jednako tako vjerojatno se ničeg ni ne sjećate što vam je liječnik govorio.
Ono što mi želimo poručiti jest da ne brinete, niste sami. Iako se usamljeno i izostavljeno osjeća većina ljudi kojima je tek postavljena dijagnoza.
Ipak, ako ste okruženi s osobom koja ima dijabetes – i sami vidite na primjeru kako se može nastaviti živjeti. Ako niste upoznali nikoga tko ima dijabetes, a pretpostavljate da ga mogu dobiti samo ljudi s viškom tjelesne težine – varate se!
Ponekad se na postojanje dijabetesa može ukazati na redovitom pedikerskom tretmanu, ili redovitim pretragama. Nakon postavljene dijagnoze, nerijetko se susrećete s osobama koje su imale primjerice rođake koji su oslijepili od dijabetesa, ili umrli zbog komplikacija, ili se udebljali zbog inzulina...
Vjerujte kako se o dijabetesu toliko može naučili, ali ne odjednom – nego postepeno! Prije svega pokušajte prihvatiti da imate dijabetes, da će život biti pomalo drugačiji – ali da on nije vaša krivica
Jedan od uzroka dijabetesa može biti i genetska sklonost, vaša obitelj ili preci. Međutim, niti to nije dovoljno da biste dobili dijabetes. Možda ste povišene vrijednosti šećera u krvi imali dulje vrijeme a da niste niti znali, nego ste otkrili rutinskim pregledom.
Puno je faktora nastanka i razvoja dijabetesa koje ćete vjerojatno kasnije otkrivati, baš kao što ćete učiti o liječenju, prehrani, vježbanju i svim drugim stvarima. Za početak važno je znati kako je potrebno vrijeme da se suočite s dijabetesom i da ne možete promijeniti svoje stanje.
Niste krivi za dijabetes!
Važno je sve što radite kako bi vrijednosti šećera u krvi bile pod kontrolom.
