Biti otporan na inzulin

Autor: Miro Bakula 27.11.2019.

Postoji li recept za dug i zdrav život?

Odgovor na ovo pitanje nam možda može dati narod Hunza koji živi u planinskom predjelu sjevernoga Pakistana. Dolina Hunza poznata je kao oaza dugovječnosti. Naime, narod Hunza negdje u prosjeku živi negdje oko 110 do 120 godina. Rijetko kada obolijevaju od kroničnih bolesti, malignih bolesti, od dijabetesa i izgledaju mladoliko. Nije rijetkost da žene rađaju u 65-toj godini života.

U čemu je tajna Hunza?

Tajna je u njihovom načinu života i u njihovoj prehrani. Oni se tako preko ljeta hrane sirovim voćem i povrćem, a preko zime se hrane sa sušenim marelicama, kravljim i ovčjim sirom. A nije neobično da pripadnici naroda Hunza dnevno prohodaju čak 50 do 100 kilometara i da se kupaju u hladnoj vodi. A za njihovo i mentalno i fizičko zdravlje vrlo je važno odsutnost stresa i njihovo uvijek dobro raspoloženje. S druge strane, nažalost mi sada živimo u gradovima i modernoj civilizaciji koja nam onemogućava kvalitetan život i pruža nam brojna ograničenja što sve utječe na naše zdravlje, odnosno kvalitetu i duljinu života.

Što je inzulinska rezistencija?

Riječ rezistencija znači otpornost. Inzulin je hormon koji regulira metabolizam ugljikohidrata i šećera, te je njegova glavna zadaća da omogući da šećer iz krvi prelaze u ona periferna tkiva – a to su mišići, masno tkivo i jetra gdje šećer služi kao izvor energije.

Što se događa u inzulinskoj rezistenciji?

Inzulin postane manje djelotvoran ili nedjelotvoran i kao posljedica toga glukoza iz krvi manje prelazi u ova periferna tkiva. Posljedično tomu se postupno povećava razina glukoze u krvi i organizam na to reagira s povećanim stvaranjem inzulina u gušterači. Dolazi do hiperinzulinemije odnosno do viška inzulina u organizmu. Ta hiperinzulinemija bi u početku kompenzirala ovu inzulinsku rezistenciju pa u onom prvom periodu održava se normalna razina glukoze u krvi.

S vremenom dolazi do iscrpljenja gušterače i ona luči sve manje količine inzulina. Postupno se povećava razina šećera u krvi i dolazi do razvoja preddijabetesa zatim do prave šećerne bolesti sa svim svojim komplikacijama. Možemo slobodno reći da inzulinska rezistencija prethodi šećernoj bolesti i prisustvo inzulinske rezistencije je siguran put prema razvoju preddijabetesa a zatim i šećerne bolesti sa svojim komplikacijama.

Glavni mehanizam u nastanku dijabetesa je opet inzulinska rezistencija

Međutim, osim do samog dijabetesa inzulinska rezistencija dovodi do posljedične hiperinzulinemije, a koja dovodi do povećane tjelesne mase i do debljanja. Hiperinzulinemija povezana je s povišenim krvnim tlakom i povišenom razinom lipida i upalom krvnih žila.

Slobodno možemo reći da prisustvo inzulinske rezistencije dovodi i pogoršava sve one glavne faktore kardiovaskularnog rizika što sve skupa na kraju povećava i pobolijevanje ali i smrtnost od kardiovaskularnih bolesti.

Što je hiperinzulinemija

Hiperinzulinemija znači povećanu količinu inzulina u organizmu i tijelo na inzulinsku rezistenciju prvotno odgovara s povišenom razinom inzulina kako bi se nadvladala inzulinska rezistencija, otpornost tkiva na inzulin.

Tko je u većem riziku za inzulinsku rezistenciju?

Osobe starije životne dobi sklonije su inzulinskoj rezistenciji zato što je u ovoj životnoj dobi zatupljena pretilost a posebno centripetalna pretilost koja je obilježena s nakupljanjem masnog tkiva oko struka. U starijoj životnoj dobi je manja tjelesna aktivnost u odnosu na mlađe osobe.

Ovo masno tkivo koje se nakuplja oko struka, odnosno centripetalna pretilost je  posebno opasna je za razvoj inzulinske rezistencije. Zato što ovo masno tkivo luči čitav niz kemijskih tvari i niz hormona koji onda dovedu do inzulinske rezistencije ali i povećavaju kompletan kardiovaskularni rizik.

Inzulinska rezistencija nam je i češća u muškaraca nego u žena jer su muškarci skloniji ovoj centripetalnoj pretilosti. Kod muškaraca izostaje onaj protektivni učinak hormona estrogena na inzulinsku osjetljivost. Muškarci koji imaju opseg struka veći od 94 centimetra i žene koje imaju opseg struka veći od 80 centimetra su skloniji inzulinskog rezistenciji. Ako ste malo jači u svakom slučaju opseg struka je najbolja mjera za posljedičnu inzulinsku rezistenciju ali isto tako i za metabolički sindrom.

Inzulinska rezistencija se javlja ne kao izolirani poremećaj, a nekada u sklopu s dijabetesom, preddijabetesom, povišenim krvnim tlakom i to je važno znati kako bi bolesniku prikladno postupili i dijagnosticirali sve ove poremećaje i naravno ako ih dijagnosticiramo da pravovremeno spriječimo i liječimo komplikacije nastale uslijed ovih poremećaja.