Najčešća pitanja mladih ljudi koji su tek dobili dijabetes

Autor: Sandra Peternek 08.02.2020.

Iako nitko ne zna točno kako se osjećate s tek postavljenom dijagnozom dijabetesa, dobar početak može biti čitati iskustva osoba koje su kroz ista pitanja prošli.

Najčešća pitanja mladih ljudi koji su tek dobili dijabetes

Dovoljno dobar poticaj i ohrabrenje za uspješnu borbu s dijabetesom uvijek mogu biti ljudi koji su kroz isto već prošli. Odrasle osobe koje su dijabetes dobile kada su bili mladi, a osjećaju se zdravima i dijabetes ih ne sputava mogu biti veliki motiv svima.

Nakon što se „pomirite s dijagnozom“ iduće se pitanje postavlja – je li dijabetes bolest koja zauvijek prati? Je li to bolest koja se može izliječiti, je li medicina našla dovoljno dobre lijekove da ta bolest nestane? Potpuno je normalno imati ovakva (i slična ) pitanja u tim trenucima, u početku.

Dijabetes je bolest koja neće proći, ona nema gotovo instant rješenje koje može biti od velike pomoći. S druge strane u tijeku procesa prihvaćanja dijabetesa od najveće pomoći mogu biti upravo tuđa iskustva.

Uvijek je zahtjevno i nikad nije lako imati dijabetes. Dijabetes je bolest koja od oboljelog traži da konstantno nešto radi. Bilo da ima neka ograničenja u pogledu hrane ili nekih ponašanja, a s druge strane ima nova ponašanja koja drugi ljudi nemaju“, riječi su zdravstvene psihologinje Ivone Poljak.

Teško se isključiti od dijabetesa – bolesti koja od Vas traži da konstantno razmišljate.

Ovisno o ovim fazama prihvaćanja i prilagodbe bolesti, koliko je prošlo vremena od postavljanja dijagnoze rade se različiti postupci. Uvijek je važno znati i ponavljati mladim ljudima da se sa šećernom bolešću, dijabetesom, može normalno i dugo živjeti.

Nakon početnih emocija s kojima se mladi ljudi koji su tek dobili dijabetes susretnu potrebno je ukazati kako je sasvim u redu da se osjećaju i tužno, ljuto, očajno, bijesno... Iako dijabetes jest bolest s kojom se može lijepo i dobro živjeti, uostalom većina tako i živi, važno je nakon dobivanja same dijagnoze tugovati.

Najčešće se novootkriveni s dijabetesom javljaju psihologu (bilo u bolnici gdje se liječe, traže pomoć od liječnika obiteljske medicine ili slično) zbog problema s depresijom i anksioznosti. Nekada to bude potištenost, bezvoljnost  ili tjeskobnost koja se osjeća pa su onda i vrijednsoti šećera u velikim oscilacijama.

Za pomoć se zdravstvenim radnicima možete obratiti i ukoliko se radi o strahovima, poput fobije od igala, krvi ili tableta. Osim toga, postoji i strah od hipoglikemije gdje (mlade) osobe tek kada se susretnu s dijabetesom održavaju visoke razine šećera samo da se ne „sruše“ negdje ili bi bili sigurni da ne dođe do drugih neugodnosti.