Kako opisati inzulinsku rezistenciju?

Autor: Sandra Peternek 11.12.2019.

Ona obično nema simptoma sve dok se ne razvije šećerna bolest sa svojim komplikacijama.

I sama šećerna bolest je obično bez ikakvih simptoma sve dok se ne razviju oštećenja krvnih žila, srca, očiju, bubrega ili oštećenja živaca. U nekim početnim fazama inzulinske rezistencije se mogu pojaviti hipoglikemije nakon ugljikohidratnih obroka zbog povišene razine inzulina u krvi u sklopu inzulinske rezistencije se može pojaviti niska razina šećera u krvi a to je hipoglikemija.

Hipoglikemija se manifestira sa nemirom, osjećajem gladi, drhtanjem, vrtoglavicom, glavoboljom, smetnjama vida i smetnjama koncentracije.

Kod žena ako je inzulinska rezistencija povezana sa policističnim ovarijima mogu se pojaviti poremećaji menstruacijskog ciklusa ili promjena na koži u vidu dlačica ili akni.

slika4

Tko treba posumnjati na inzulinsku rezistenciju?

Na inzulinsku rezistenciju liječnici posumnjaju kod osoba koje su pretile, pogotovo one koje imaju centripetalnu pretilost. Najtočniji način procjene inzulinske rezistencije je određivanje homa indeksa inzulinske rezistencije (HOMA-IR). To je jedna krvna pretraga koja se radi uglavnom u kliničkim bolnicama što znači da nije široko dostupna. Kod inzulinske rezistencije bitno je cjelovito i široko razmišljati.

Ona se ne javlja kao izolirani poremećaj nego u sklopu šireg poremećaja, metaboličkog sindroma koji uz inzulinsku rezistenciju uključuje: povišen tlak, dijabetes, povišene masnoće što znači da je važnije od određivanje ovog homa indeksa inzulinske rezistencije (HOMA-IR) kod osoba kojih sumnjamo na inzulinsku rezistenciju izmjeriti krvni tlak, procijenti ima li ta osoba preddijabetes ili dijabetes na način da joj učinimo test opterećenja glukozom (OGTT test)  ili glikirani hemoglobin u krvi ili odrediti masnoće u krvi. Naravno ako bilo koji od ovih poremećaja dijagnosticiramo trebamo ga pravovremeno liječiti.

Što je uzrok inzulinske rezistencije?

Rizični faktori inzulinske rezistencije, dijabetesa i preddijabetesa su centripetalna pretilost odnosno povećan opseg struka, tjelesna neaktivnost, pušenje, poremećaj spavanja odnosno tzv. sleep apneja gdje dolazi do prekida u spavanju; povišen krvni tlak isto je rizični faktor kod koga se češće javlja inzulinska rezistencija.

Možemo li pobijediti inzulinsku rezistenciju?

Redovita tjelesna aktivnost uz smanjenje tjelesne mase i prikladnu prehranu jako važna. Ovo uključuje barem 50 minuta dnevno a najmanje 150 minuta tjedno se baviti tjelesnom aktivnošću umjerenoga intenziteta.

Uz to, opće mjere su najvažnije i u prevenciji i u liječenju već razvijene inzulinske rezistencije. S time da  su ove spomenute opće mjere osnova liječenja preddijabetesa, dijabetesa, povišenih masnoća i povišenog krvnog tlaka. Ukoliko ove mjere zakažu, inzulinska rezitencija se može liječiti i mekamentozno odnosno lijekovima.

Ukoliko se postigne potpuna korekcija viška tjelesne mase – odnosno idealna tjelesna masa i uz opće mjere prikladnu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost inzulinska rezitencija može u potpunosti nestati.

Ovdje je važno naglasak staviti na kontinuitet i pridržavanje ovih općih mjera.