Iskustvo: Kćer je upala u dijabetičku ketoacidozu dok smo bile u avionu

Autor: Sandra Peternek 26.01.2020.

Pročitajte uznemirujuće iskustvo majke koja je na avionskom letu doživjela da kćer pada u dijabetičku ketoacidozu.

Iskustvo: Kćer je upala u dijabetičku ketoacidozu dok smo bile u avionu

Sredinom listopada, dva tjedna prije nego se obilježava Nacionalni mjesec svijesti o dijabetesu, mojoj obitelji i meni predstavio se dijabetes tipa 1 o kojem apsolutno ništa nisam znala.

Možda se nisam dovoljno savjetovala s liječnicima, medicinskim sestrama ili drugim zdravstvenim radnicima o dijabetesu. Prvi put sam se susrela lice u lice s dijabetesom tipa 1, i bila sam u potpunosti prestrašena!

Moja je 13-godišnja kćer ležala uz liječnike, gotovo u komi, tijekom teške epizode dijabetičke ketoacidoze na letu.

Dijabetička ketoacidoza je komplikacija dijabetesa kada je razina šećera u krvi povišena uz pojavu ketona (acetona) u krvi i mokraći. Osoba s ketoacidozom je prekomjerno žedna i mokri, koža i usta su joj suha, disanje ubrzano i otežano, puls slab i ubrzan, ima vrtoglavicu, mučninu, povraćanje i bolove u trbuhu. Vjerojatno će nastati kada je regulacija šećera u krvi loša tijekom neke druge akutne bolesti. Neliječena dijabetička ketoacidoza (DKA) može dovesti do kome, pa čak i smrti.

Let i ketoacidoza

Neko dulje vrijeme moja kćer i ja smo planirale let u Pariz, i to nas dvije same – sredinom listopada. Ja sam bila prilično uzbuđena, dok je ona u potpunosti van sebe. Sad kada gledam to s odmakom, otprilike tjedan dana prije leta primijetila sam da se nešto događa – da je umornija nego inače, a žalila se na bolove u uhu. Zbog toga smo i bile kod doktora obiteljske medicine na pregledu – netom prije samog leta. Na pregledu su vidjeli crveno grlo, ali ništa neobično pa su dozvolili ovo naše putovanje.

Večer prije samog putovanja, ona cijelu noć nije spavala. Bila je budna veći dio noći, a ujutro sam njezin umor prepisala lošem snu.

Vožnja avionom negativno je utjecala na njezin već postepeni pad razine šećera u krvi, bilo joj je neudobno u svakom mogućem položaju i bila je jako žedna. Popila je sok od jabuke, čaj s medom... Nakon prvog slijetanja, nazvala sam muža i rekla mu za njezino ponašanje pa smo brzo promijenili planove. Ljudi su počeli buljiti u nju, stalno je govorila da je žedna, bila je blijeda, umorna i spavalo joj se. Samo sam željela izaći iz zračne luke i smjestiti se negdje.

Bila sam frustrirana jer nisam znala što se događa s njom. Žalila se na bol u plućima, a ja nisam znala da li pretjeruje ili ima alergijski napad. Odjednom me pitala „Ima li ovdje doktora?“ Rekla sam „Ne, ali ćemo ga naći kada sletimo.“ Bila sam već prilično uzrujana i osjećala se najgorom majkom na svijetu.

Bili smo već na pola puta kada se moja kćer počela tresti, teško disati i ruke su joj bile prehladne. Brzo sam tražila pomoć stjuardesa da nađu medicinsko osoblje. Iza nas je sjedila medicinska sestra kojoj sam objasnila sve simptome, a ubrzo su došle još dvije osobe -doktor i još jedna medicinska sestra.

Hitna pomoć nas je čekala na asfaltu čim smo sletjele. Odmah su joj u kolima izmjerili šećer 30 mmol/L, a meni to baš ništa nije značilo. Samo sam rekla što je sve pila i jela pa doktorima nije bilo veliko iznenađenje.

Liječnici su bili pravi profesionalci u bolnici. Objasnili su mi što su ketoni, što će biti moj novi život s kćeri koja ima dijabetes, što je inzulin i kako se daje i još hrpu toga.

Na kraju nismo imale naš zajednički vikend koji je trebao više vezati majku i kćer, naučili smo nešto drugo.
Da smo svi skupa jači više nego što to mislimo i da postoje još uvijek ljudi spremni pomoći.

Nismo same, a niste ni Vi!

Izvor:
https://beyondtype1.org/dka-on-a-plane/