Hana ima dijabetes tipa 1

Autor: Sandra Peternek 09.01.2020.

Hana ima dijabetes tipa 1

Hana je djevojka koja ima 29 godina, a dijabetes tipa 1 joj je dijagnosticiran u dobi od dvije godine.

Kako je izgledalo njezino odrastanje s ovom bolešću i jesu li se stvari do danas promijenile?

Tijekom odrastanja Hana je prošla kroz fazu skrivanja dijabetesa koja je trajala neko vrijeme. U dobi od 10 godina stekla je veću kontrolu nad svojim stanjem. Pod time se misli na davanje inzulina - što je u toj dobi prilično velika sloboda! Usprkos tome, nikada nije ponosno isticala što ima dijabetes. U vrijeme puberteta, sa 16 godina počela je skrivati svoje stanje, pa čak i ignorirati simptome hipoglikemije ili hiperglikemije.

Što se tiče Hanine obitelji, za njih je bilo izuzetno teško emotivno prihvatiti bolest.
Međutim Hana je uvijek bila sretna što je imala njihovu potporu.

Njezina majka se od malih nogu bojala igli i davanja inzulina. I tada je Hana sama preuzela kontrolu. Nevjerojatno je teško što sve moraš nadvladati! Pogotovo u toj dobi…

Mislim da danas bolje upravljam svojim stanjem nego ikada prije! Trenutno uzimam manje inzulina i drugih lijekova i vrijednosti šećera u krvi su stabilniji.  Svi rezultati mjerenja su danas bolji nego ikada. Došla sam do faze kada prepoznajem visoke ili niske razine šećera u krvi. Također, prepoznajem neka stanja kada dolazi do oscilacija poput stresa na poslu ili u vrijeme prehlade.

Manjak vježbanja a previše ugljikohidrata u prehrani ostavljaju velik trag na mom tijelu. Opreza nikad dosta! Najgori dio dana je buđenje s hipoglikemijom usred noći, a onda ponovno spavanje. Ustajanje ujutro pravi je kaos! Doslovno gore buđenje nego mamrluk.

pletenje

Što jedem?

Naučila sam s vremenom što mi odgovara. Uvijek nastojim uključiti proteine, dobre i zdrave masnoće jednako kao voće i povrće. Uglavnom sam prestala jesti žitarice jer mi utječu na hiperglikemiju. Što se tiče grickalica, jedem ih vrlo rijetko jer uglavnom nisam gladna između obroka. Zato, svakodnevno jedem jako puno povrća. Nemam problem sa prehranom osim u vrijeme PMS-a kada se ne mogu kontrolirati previše. Osim toga, svakodnevno popijem 2-3 litre vode dnevno.

Što me ljuti

Ljuti me kada okolina ispituje jesam li stalno na dijeti zbog bolesti, što smijem jesti a što ne smijem. Osim toga, ne volim riječ dijeta. Zapravo ne dobivam pitanja što smiješ jesti, što ne smiješ jesti. Međutim, kada vidim ljude koji me tako pokušavaju poniziti, ne dozvoljavam da me to smeta. Vježbanje je korisno, ono je usmjereno na moju dobrobit tako da svakodnevno vježbam. Bavim se svime, najčešće dugo šećem, mijenjam intenzitete i rute. Ponekad želim veće varijacije u rutini, ali uživam u šetnjama.

Što još radim?

Upravljam svojim dijabetesom ne samo kroz prehranu, nego i sa inzulinom i vježbanjem. Otkrila sam da svakodnevna rutina pomaže pri upravljanju dijabetesom, meditacija, tehnike disanja, masaže i radim na dizanju samopouzdanja.

Najteži dio svega? Stalna briga, emocionalno i fizički.

Najlakši dio svega? Dijabetes me oblikuje kao osobu. Proučavam svoju disciplinu, slavim manje stvari i svoje pobjede.

Imam li druge probleme? Pokušavam ne vidjeti ograničenja dijabetesa iako postoje trenutci kojima moram ići polako s njim.

Što dijabetes ne zna o dijabetesu? Postoji tu puno više faktora od hrane i inzulina. Okrivljavanje ljudi s dijabetesom da su sami krivi za svoje stanje, nije točno. Oni nam stvaraju društvenu stigmu i tog pečata se teško riješiti.

Mogu li dati savjet?

Mogu dati tri savjeta za sve one koji su tek dobili dijabetes:

A) duboko udahnite, znam da je nevjerojatno
B) vaš liječnik nema sve odgovore, polako
C) držite se, potrebno je vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto, ali kada se pomirite sa svojim stanjem, sve će biti u redu.

Tko je vaš tim? Vaš tim ste Vi, vaš partner ili partnerica, obitelj i prijatelji. Uz njih, ne zaboravite na medicinsko osoblje, endokrinologa, dijabetološke sestre, odgajatelje, oftalmologe, dermatologe, neurologe…